Mesečne arhive: oktobar 2016

Moja me duša poučavala – Halil Džubran

Halil Džubran – Moja me duša poučavala
I
Moja me duša poučavala, te me naučila, da ljubim ono što drugi mrze, naučila me iskrenosti koju drugi nemaju, te mi je objasnila da ljubav nije odlika onoga ko voli, već voljenoga. Prije nego što me duša tome naučila, ljubav za mene bješe tanana nit razapeta između dva bliza kolčića, a sada je ona za mene oreol bez početka i kraja, koji obuhvata sve što postoji i koji se lagano širi da bi obuhvatio sve što će biti.
II
Moja me duša poučavala, te me naučila, da osluškujem glasove koji ne dolaze sa jezika, niti u vidu krika, iz grla. Prije nego što me duša tome naučila, čula mi bjehu zakržljala i čuo sam samo buku i galamu. Sada se tišinom naslađujem, čujem kako njena dubina pjeva himne vremenu, hvalospjeve svemiru i kako objavljuje tajne onostranog.
III
Moja me duša poučavala, te me naučila da pijem ono što se ne cijedi, niti u čase toči, što se rukama ne podiže, niti usnama dotiče. Prije nego što me duša tome naučila, moja žeđ bješe poput slabe iskre na vrhu brijega od pepela; gasio sam je vodom iz rječice, ili gutljajima soka. Sada mi je čežnja postala čaša, silna želja piće, osamljenost pijanstvo. Jos nisam i nikada neću svoju zeđ ugasiti. U toj neugasivoj žedji ipak ima vječite radosti.
IV
Moja me duša poučavala te me naučila da doticem ono sto nije ni tjelesno ni kristalno, i objasnila mi da je ono sto se čulima opaza samo polovina pojamnoga, da je ono sto imamo samo dio onoga sto zelimo. Prije nego što me duša tome naučila, tražio sam toplinu kada mi je bilo hladno, hladnoću kada mi je bilo toplo, i oboje kada sam bio klonuo. Sada su se moji skriveni pipci pretvorili u tananu maglu koja obuhvaća sve vidljivo na svijetu da bi se izmiješala sa onim što se ne vidi.
VI
Moja me duša poučavala, te me naučila, da udišem ono čime ne miriše aromatično bilje, niti se širi iz kadionica. Prije nego što me duša tome naučila, tragah za mirisima po vrtovima i kadionicama. Sada udišem ono što se ne može zapaliti, niti ga voda može potopiti. Punim grudi mirisnim dahom što dolazi iz vrtova ovoga svijeta, ali ga ne nosi ni jedan lahor ovoga zraka.
VI
Moja me duša poučavala, te me naučila, da uzvikujem: “Evo me ponizan pred tobom” kada me doziva Nepoznato i Neizvjesno. Prije nego što me duša tome naučila reagirao sam samo kada me poznati glas doziva i išao sam samo poznatim, utabanim stazama. Sada mi poznato služi samo kao jahača zivotinja koja me nosi ka Nepoznatome; ono što je lako koristim kao ljestve da bih dosegao Neizvjesno.
VII
Moja me duša poučavala, te me naučila, da vrijeme ne mjerim riječima: Ovo bješe jučer, ono će biti sutra. Prije nego što me duša tome naučila, prošlost zamišljah kao nepovratno vrijeme, a budućnost kao doba do kojeg neću stici. Sada znam da je u trenu sadašnjosti svo vrijeme, sa svime što nosi i što će donijeti.
VIII
Moja me duša poučavala, te me naučila, da ne ograničavam prostor riječima: Ovdje, tu i tamo. Prije nego što me duša tome naučila, kada bih se našao na jednom mjestu na Zemlji, mislio sam da sam daleko od svakog drugog mjesta. Sada znam da mjesto koje zauzimam obuhvaća sva druga mjesta, da prostor u kome sam sadrži sve druge prostore.
IX
Moja me duša poučavala te me naučila da me ne uzbuđuju hvalospijevi i da ne budem netrpeljiv prema pokudama. Prije nego što me duša tome naučila, stajao sam, podozriv, na brijegu svoga djelanja sve dok vrijeme ne pošalje nekog ko će ga pohvaliti ili pokuditi. Sada znam da drveće cvjeta u proljeće, plodove daje u ljeto, a da pri tom ne mari za pohvalu; znam da drveće rasipa lisće ujesen i da je golo zimi, a da se pri tom ne plaši prijekora.

Џубран

* * *
A ja vam kažem
da je život mrak,
osim kad postoji žar,
a svaki je žar slep,
osim kad postoji znanje,
a svako znanje je uzaludno,
osim kad postoji rad,
a svaki je rad prazan,
ako nema ljubavi,
a kad sa ljubavlju radite,
tek onda se spajate
sa drugima,
sa sobom i sa Bogom.*

*Halil Džubran